U srednjovjekovnoj Europi briga za siročad običavala je boraviti uz Crkvu. Elizabetanski zakoni o siromašnima doneseni su u vrijeme reformacije i stavljaju javnu odgovornost na pojedine župe da se brinu za siromašne siromašne.
Je li posvajanje bila stvar u srednjovjekovnoj Europi?
Za ranosrednjovjekovno/vikinško razdoblje u sjevernoj Europi, usvajanje je doista bilo stvar jer je služilo političkoj svrsi.
Kada su sirotišta postala stvar?
Prvo sirotište osnovano je u Sjedinjenim Državama 1729 za brigu o bijeloj djeci, koja su ostala siročad zbog sukoba između Indijanaca i bijelaca u Natchezu, Mississippi. Sirotišta su rasla i samo su između 1830. i 1850. privatne dobrotvorne skupine osnovale 56 dječjih ustanova u Sjedinjenim Državama (Bremner, 1970.).
Kada su prestali koristiti sirotišta?
Početkom 1900-ih, vlada je počela pratiti i nadzirati udomitelje. A do 1950-ih, djeca u obiteljskom udomiteljstvu bila su brojčano veća od djece u sirotištu. Vlada je počela financirati udomiteljski sustav 1960. I od tada su sirotišta potpuno nestala.
Je li posvajanje postojalo u srednjem vijeku?
Posvojenje kao što se prakticiralo u drevnim vremenima smanjilo se tijekom srednjeg vijeka, jer su krvne loze postale najvažnije za nasljedstvo. U ovom trenutku, Katolička crkva počela je poticati posvojenja u interesu napuštene djece i djece bez roditelja, uspostavljajući domove i standarde postupanja za tu djecu.
