Primarno su ga razvili kanadski istraživači James Bonta, Donald A. Andrews i Paul Gendreau. Smatra se najboljim modelom koji postoji za određivanje postupanja s počiniteljima, a na njemu se temelje neki od najboljih alata za procjenu rizika koji se koriste za počinitelje.
Kada je razvijen model odgovornosti za potrebe rizika?
Razvijen 1980-ih i prvi formaliziran 1990. godine, model odgovora na rizik-potreba koristi se sa sve većim uspjehom za procjenu i rehabilitaciju kriminalaca u Kanadi i diljem svijeta.
Tko je smislio RNR model?
Prvo, u svom izlaganju modela RNR, Ogloff i Davis (2004.) predložili su perspektivu psihologije kaznenog ponašanja (PCC) koju su ocrtali Andrews i Bonta (2003.) u nizu publikacija “daje upute za procjenu počinitelja i njihovu klasifikaciju za postupanje” (str.232).
Kada je stvoren RNR model?
RNR proizašao je iz desetljeća empirijske literature o učinkovitom korektivnom liječenju (npr. Andrews, Zinger et al., 1990), što je zauzvrat bio odgovor i pobijanje popularno mišljenje da “ništa ne funkcionira” u ispravcima (Martinson, 1974.). Bila su to očajna vremena za rehabilitaciju prijestupnika.
Koja je svrha RNR modela?
RNR model ocrtava osnovna načela rizika, potrebe i odgovornosti za stvaranje učinkovitih intervencija za populaciju prijestupnika s krajnjim ciljevima poboljšanja tretmana počinitelja i smanjenja recidiva (Andrews & Bonta, 2010.).
